O Pašmanu
Otok Pašman pripada zadarskoj skupini otoka, s otokom Ugljanom je povezan mostom u prolazu Ždrelac a trajektnim vezama s Biogradom i Zadrom. Morska struja na ovom dijelu mijenja smjer svakih 6 sati i tako čini ovo more među najčistijim na Jadranu. Ekološki očuvan krajolik s mnogo vrsta ljekovitog i aromatičnog bilja, vinogradi, polja i maslinici uz brojne pješčane i šljunkovite plaže pravi su izbor za one koji vole odmor daleko od vreve i buke.
Međutim, otok Pašman je još uvijek nedovoljno istraženo područje, «terra incognita» naše povijesti, ali je svakako područje koje zaslužuje pomno istraživanje jer u sebi skriva tajne koje čekaju da budu otkrivene.
Reljef otoka Pašman obilježen je osnovnim oblicima krša, denivelacije terena, razvedenošću obale te utjecajem vanjskih faktora. Najviši vrh ima 272 metra (Veliki Bokolj). Središnji i jugozapadni dio otoka je pretežno kameniti za razliku od sjeveroistočnog dijela prema Pašmanskom kanalu. Jugozapadni dio je pretežno vapnenački dok je sjeveroistočni dio pretežno dolomitske građe, obilježen pitomijim i uravnjenijim predjelima s nanosima crvenice i pijeska što je omogućavalo veće iskorištavanje tla i bavljenje poljoprivrednim poslovima. Jedno od obilježja krškog reljefa su i speleološki objekti. Na ovom otoku se nalazi oko 30 spilja a do sada ih je istraženo 6. Prema riječima mještana najzanimljivija je Velika Pećina na Komornjaku kod Neviđana, koja ima nekoliko dvorana i jezerce. Ispitivanje pećina i jama treba biti obavljeno ali sve upućuje na njihovo postojanje.
Klima se ističe svim osnovnim odlikama mediteranske klime s izrazito suhim ljetima i blagim zimama. Prosječna godišnja temperatura iznosi iznad 15°C, prosječna temperatura najtoplijeg mjeseca srpnja 24°C, a najhladnijeg siječnja 12°C. Broj dana s temperaturama nižim od 0°C je zanemariv, a s visokim se kreće oko 16 dana u godini. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca siječnja nije niža od -3°C. Nema neprekidno visokih ili neprekidno niskih temperatura, kao što ne postoje dugi periodi suše ni kiše u kojima bi pala gotovo sva godišnja količina padalina. Insolacija iznosi oko 2 500 sati godišnje, a u srpnju sunce sja 10 do 12 sati dnevno. Utjecaj mora na klimu je višeznačan, ali se ponajviše očituje ublažavanjem temperaturnih oprečnosti. More se ljeti manje ugrije nego kopno, dijelom i zbog toga što sunčane zrake prodiru dublje u more. Stoga je zrak iznad morske površine hladniji nego iznad kopna, odakle i potječe osvježavajući utjecaj mora i na blisko obalno područje. Od kraja kolovoza do sredine travnja more je toplije od zraka, pa u tom razdoblju djeluje kao jedan od izvora topline, ublažavajući zimsku hladnoću. Morska struja na ovom dijelu mijenja smjer svakih 6 sati i tako čini ovo more među najčistijim na Jadranu.
Područje Pašmana nije izloženo jakim vjetrovima. Bura najčešće puše zimi, jugo prevladava u proljeće i jesen, a ljeti sa zapada puše ugodan maestral, vrlo povoljan za jedrenje i surfanje. Ljeti i u ranu jesen prevladava stabilno i lijepo vrijeme sa sunčanim, počesto vedrim i toplim danima. Nakon jutarnje tišine, sredinom prijepodneva počne vjetar s mora, maestral, koji u poslijepodnevnim satima doseže umjerenu jakost. Smjer mu je uglavnom sjeverozapadni, a postojanost smjera i prilična jakost čine ga vrlo prikladnim za jedrenje, kao malo gdje na Jadranu. Donoseći svježi morski zrak on doista snižava temperaturu zraka u vrijeme najvećih dnevnih vrućina. Maestral često potraje do u kasno poslijepodne. Navečer zavlada tišina, a noću zapuše slab vjetar s kopna, burin. Ova vrsta vremena zamjećuje se u oko 80% ljetnih dana, ali je katkada prisutna i u druga godišnja doba, od ožujka do studenoga. Vrijeme tada, dakako, nije toliko toplo kao ljeti, donekle je oblačno, a vjetar obalne cirkulacije slabiji je nego ljeti. Bura je općenito suh i hladan vjetar koji puše na udare, a ponekad može biti i olujne jakosti. Ljeti je rijetka, kratkotrajna i zamjetno slabija nego u drugim dijelovima godine. Vedra ili «jasna» bura puše pretežito zimi. Oblačna ili «škura» bura puše nakon juga i ponajčešće je jača od one što puše uz vedrinu. Jugoistočnjak jugo ili široko pretežito puše u hladnijem polugodištu, osobito s proljeća i u jesen, a katkada puše nekoliko dana uzastopce, razvijajući visoke valove na moru, pa je stoga opasan za plovidbu. Ciklonsko jugo donosi kišu, ponekad uz grmljavinu, a za anticiklonskog juga nebo je uglavnom vedro, relativna vlaga nije visoka, a zrak je topao. Poslije juga, kod naglog prolaza hladne fronte prema jugoistoku zapuše tramontana, sjeverozapadni vjetar praćen grmljavinskim pljuskovima. Levant je prohladan i kišni istočni vjetar koji puše u zimskoj polovici godine, a ponekad donese i snijeg.
